Novi zamah lingvistike i kroatistike

U organizaciji Odbora za normu hrvatskoga standardnog jezika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Matice hrvatske i konzorcija HR-CLARIN europske istraživačke infrastrukture CLARIN ERIC održan je 4. i 5. prosinca u Knjižnici HAZU dvodnevni znanstveno-stručni skup Budućnost hrvatske jezične politike. Tijekom skupa mogla su se čuti mnoga zanimljiva izlaganja koja su se odnosila na prošlost, sadašnjost i, dakako, budućnost hrvatskoga jezika. Širina tema upućuje na početak novoga zamaha hrvatske lingvistike i kroatistike. Donosimo tek neke.

Izlaganje Marka Tadića, predsjednika Vijeća za hrvatski jezik

U pozdravnom govoru potpredsjednika HAZU Davora Miličića istaknut je doprinos akademika razvitku i standardizaciji hrvatskoga jezika i izgradnji hrvatske stručne terminologije, od Bogoslava Šuleka i Dragutina Boranića preko Ljudevita Jonkea, Dalibora Brzovića, Stjepana Babića, Radoslava Katičića do naših dana. Od 1990. hrvatski jezik i službeno nosi svoje nacionalno ime i potvrđen je kao jedan od službenih jezika Europske unije. Od novijih postignuća Miličić je istaknuo Zlatnu formulu hrvatskog jezika ča-kaj-što, koju je osmislio akademik Drago Štambuk, a od 2019. zaštićena je kao kulturno dobro.

Akademik Štambuk nije nazočio znanstvenom skupu, ali pročitan je njegov prinos o Zlatnoj formuli, koja obvezuje na djelovanje i Vijeće za normu. Između ostalog naglasio je: „U integraciji jezičnoj ostvariti nam je ravnotežan i skladan odnos između idioma/stilizacija i njihovih podvarijanata poput onoga u molekuli vode gdje kisik (O) predstavlja standard ili komunikacijsku štokavsku normu (uključujući i njezine podvarijante), dok dva manja atoma vodika (H2) predstavljaju čakavsku i kajkavsku dionicu. Nije nam se obazirati na tuđe manipulacije i nametanja kroz presizajući tzv. ‘zajednički jezik’ ili kroz nazivanje hrvatskih govora regionalnim imenima, e da ih se u susjednom ozemlju otuđi.“ Jezik definira ozemlje i stoga je narodnosni identitetski temelj, proučio je Štambuk.

Razvoj hrvatskoga standardnog jezika i digitalna budućnost

Nataša Bašić govorila je o vukovskom jezičnom purizmu i hrvatskim narječjima u standardizaciji hrvatskoga jezika. Raščlanila je vukovski pristup standardnom hrvatskom jeziku u rasponu dvaju stoljeća, od prvog vukovskog naraštaja, stasalog u doba ilirizma, do druge polovice 20. stoljeća, i to na dvjema razinama – lingvističkoj i sociolingvističkoj. „Na oblikovanje samostalnoga standardnoga hrvatskog jezika i pravopisa vukovski je smjer višestruko negativno utjecao. On je proces autonomne izgradnje hrvatskoga jezika usporio i skrenuo njegov naravni razvojni tijek. Suprotstavio mu se protuvukovski jezikoslovni smjer (Radić, Parčić, Jurišić, Guberina, Krstić) postavivši moderne standardološke temelje, napose uvođenjem zasada praške lingvističke škole lučenjem organskoga idioma od standardnoga jezika i funkcionalnim uvođenjem kajkavskoga i čakavskoga leksika u standardnu osnovicu i tako omogućio hrvatskomu standardnomu jeziku naravni razvitak.“

Akademik Mislav Ježić, predsjednik Odbora za normu hrvatskoga jezika, drži nužnim objasniti pojmove bez kojih se ne može shvatiti ni Zakon o hrvatskom jeziku: hrvatski jezik, hrvatski standardni jezik i hrvatski književni jezik. „Hrvatski jezik obuhvaća sva svoja narječja i govore, kao i svu jezičnu i književnu baštinu. Hrvatski standardni jezik ili ‘normirani jezik’ stiliziran je po obrascu izabranog narječja (od 19. stoljeća u načelu novoštokavskoga), obuhvaća sve funkcionalne stilove. ‘Hrvatski književni jezik’ dobar je obuhvatan nazivak za (hrvatski) jezik u svim svojim registrima i stilizacijama. Danas hrvatska jezična politika treba služiti tomu da se ta kulturna i književna tradicija, a time i hrvatski identitet, u cijelosti vrati hrvatskomu jeziku“, kazao je akademik Ježić. Shvaćanje hrvatskoga jezika, bez politički nametnutih ograničenja, traži da promišljamo i o novim jezičnim priručnicima, odnosno o nadogradnji dobrih postojećih. Ta pomagala moraju u budućnosti sve više biti i digitalna. Pojedinačni projekti poput STRUNA-e (STRU-čno NA-zivlje), koji je koordinirao Institut za hrvatski jezik, dragocjen je primjer takve djelatnosti. Sve to obvezuje znanstvenike i stručnjake na koordiniranu i kontinuiranu suradnju s jezikoslovcima.

Simpozij je održan u Knjižnici HAZU

„Ni uspješan rad u okviru STRUNA-e, najveći rezultat kojega je međunarodno poznata terminološka baza, nije doveo do stvaranja terminološke politike koja bi činila temelje za izgradnju veće terminološke infrastrukture“, naglašava Ana Ostroški Anić iz Instituta za hrvatski jezik. Stoga je osnovana nova mreža jezikoslovaca i stručnjaka Terminologija i specijalizirano znanje TASK (engl. Terminology and Specialized Knowledge), koja se bavi različitim oblicima terminološkoga rada i srodnim istraživanjima, čija će uloga u budućnosti biti itekako važna.

Predsjednik Vijeća za hrvatski jezik Marko Tadić, ujedno i koordinator CLARIN ERIC‑a za Hrvatsku te član suradnik HAZU, istaknuo je važnost jezičnih tehnologija za budućnost hrvatskoga jezika. „Ako jezične tehnologije promatramo kao sljedeći stupanj u razvoju pismenosti nekoga jezika, onda bi se govornici toga jezika bez razvijenih jezičnih tehnologija mogli naći u položaju funkcionalne nepismenosti u digitalnom okružju.“ Tadić napominje kako će dio govornika posegnuti za nekim drugim jezikom za koji već postoje razvijene jezične tehnologije. „Tada bi se ti govornici našli onkraj digitalne razdjelnice, a jezik postao neuporabiv u nizu djelatnosti i područja.“ Prema početnim istraživanjima, godine 2011/12. Marko Tadić i suradnici utvrdili su da je hrvatski u skupini jezika s izrazito nisko razvijenim jezičnim tehnologijama (sirovina za njih su jezični podaci). Deset godina kasnije, 2021, može se ustvrditi određeni napredak, osobito na polju prevođenja. Veliki jezični modeli, popularizirani u široj javnosti pojavom ChatGPT-a, uveli su velike promjene i predstavljaju potpunu promjenu paradigme u jezičnim tehnologijama, zaključio je Tadić.

Tajnik Razreda za filološke znanosti HAZU akademik Ranko Matasović također je istaknuo važnost dostupnosti hrvatskoga jezika na digitalnim platformama i s alatima koji bi mu osigurali prisutnost u digitalnom svijetu.

Obrazovanje je presudno

Gotovo svi sudionici znanstvenog skupa suglasni su u tomu da je za budućnost hrvatskoga jezika presudno obrazovanje. Književni tajnik Matice hrvatske Božidar Petrač, uz opširan prikaz povijesnog svojatanja pa i potiranja hrvatskog jezika, predlaže nekoliko točaka koje bi mogle poboljšati nastavni proces. Nastava hrvatskoga jezika morala bi biti drugačija nego dosad, barem polovica vremena trebala bi biti posvećena jezikoslovlju. Udžbenici i čitanke, trebali bi, uz beletrističke tekstove, sadržavati i tekstove iz drugih funkcionalnih stilova. Valjalo bi ojačati nadzor kako se s učenicima radi kada je riječ o hrvatskom jeziku. Kako mnoge visokoškolske ustanove nisu u ingerenciji države, Zakon o hrvatskom jeziku ih ne obvezuje, a morao bi. Petrač posebno naglašava da valja voditi računa o onima kojima je hrvatski drugi jezik (strani radnici), kao i o potomcima hrvatskih iseljenika.

Ivan Rogić Nehajev upozorio je na štetno mehaničko preuzimanje riječi iz drugih europskih jezika, ponajprije iz engleskog, za imenovanje postupaka i događaja za koje u hrvatskom već postoje valjane riječi. U tomu vidi trag zatiranja suvremena hrvatskog jezika. Rogić poziva na „snaženje lektorske službe, poboljšanje u učenju hrvatskoga, rad na korisnim priručnicima, preporuke o jezičnim intencijama u javnom prostoru i u ostvarivanju tih prioriteta.“ Vijeće je upućeno na suradnju i koordinaciju djelovanja s više postojećih institucija, naglasio je Ivan Rogić Nehajev.

Ivan Marković s Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu u svome je predavanju upozorio na neke probleme u jezičnoj naobrazbi. Kazao je da nije futurolog, ali možda je rat već izgubljen, na što ukazuje i strmoglav pad znanja kod studenata kroatistike. Na testu iz pravopisno-gramatičkih vježbi, kazao je, nakon mnogo godina, pojavila se ocjena odličan. Postigao ju je Finac na Erasmusu! Najveći problem Marković vidi u tomu što današnja mladež jednostavno – ne čita, a najčešći hrvatski postao je korporativni, umjetni jezik. „Odustajemo od riječi, priklanjamo se slikama“, poručio je Marković.

Blaženka Martinović s Filozofskog fakulteta u Puli u svome se izlaganju bavila suvremenom naglasnom normom. Hrvatski jezik u procesu standardizacije, odabirom novoštokavske osnovice, normiran je kao jezik s visinskim naglasnim sustavom (s četirima različitim naglascima i zanaglasnom dužinom). „S ciljem stabilizacije naglasne norme, najnestabilnije norme, u budućoj kodifikaciji bilo bi poželjno imati u vidu stavove prema naglascima i naglasnim sustavima (visinskome i udarnome), a pritom treba imati više povjerenja u jezičnu zajednicu, njezine jezične izbore i predlagati rješenja koja će odnos uzusa i kodeksa učiniti konvergentijima nego što je to danas“, zaključila je ukazavši na to da bi slovenski model normiranja, koji uzima u obzir i visinski i udarni naglasni sustav, bio prihvatljiv i za izgovor hrvatskoga.

Igor Ivašković sa Sveučilišta u Ljubljani govorio je o tomu kako se u posljednjih petnaestak godina u određenim slovenskim jezikoslovnim krugovima, koje financira Vlada Republike Slovenije, područje slovenskog jezika širi na hrvatske govore, a rezultat toga je novi Slovenski lingvistički atlas (SLA) koji granice slovenskoga jezika pomiče duboko na hrvatski teritorij.

Uloga književnosti

Važno je i razmatranje koje je ponudio Davor Velnić o ulozi književnosti u (hrvatskom) jeziku. Uz pravopis i gramatiku, književnost je bitna sastavnica i kruna jezika, a Zakon o hrvatskom jeziku daje nam pravo da hrvatski jezik iščupamo iz društvenog zapećka i postavimo ga na mjesto koje mu pripada. Velnić predlaže upoznavanje ljepote hrvatskoga jezika na dobrim književnim tekstovima.

Znanstvenica, književnica i potpredsjednica Matice hrvatske, akademkinja Dubravka Oraić Tolić podsjetila je da je Zakon o hrvatskom jeziku, donesen početkom ove godine, okvir za njegovanje i čuvanje jezika kao temelja nacionalnoga identiteta u doba globalizacije i digitalizacije svih duhovnih područja.

Podsjetila je da je A. G. Matoš kada se, nakon duljeg izbivanja, vratio u Zagreb bio iznenađen i razočaran „tuđinskim imenima“. Što bi tek danas rekao, zapitala se Dubravka Oraić Tolić citiravši stihove Matoševe gotovo programatske pjesme Gospa Marija, u kojoj je upravo jezik određen kao temelj nacionalnoga identiteta, njegova duša, a ne samo simbol i znamen. Imali su to na umu svi govornici na znanstvenom skupu Budućnost hrvatske jezične politike.